Bo- Ti si moj Vudu vrac!

Pravi mali praznik u intimnoj atmosferi za odabrano drustvo. Bo prica, svoju pricu, ljudi uzivaju, a pjesme takve da se nevjerovatno uklapaju u sredinu, radjajuci se tamo negdje na bini prostiruci se klubom, zavrsavaju u nasim glavama, preneseci taj licni duh sa albuma, ostavljaju utisak jos jace i bolje nego u nekoj drugoj prilici.

Bo – Bojana Bulatovic, Piping, Novi Sad, 26.11.2003.

Uzivao: Sale

U nedelji koja je bila po mnogo cemu izuzetna u ovom mom malom zivotu, centralni dogdjaj se odigrao bas u srijedu, bas u sred te nedelje. Rijec je o koncertu Bo.

Odlazak u Piping je predstavljalo pravu malu avanturu, dok nas je na samom ulazu u taj klub docekala licno Bo, kao neka domacica/ gazdarica, da zazeli dobro vece ljudima koji dolaze kod nje u goste. Na iznenadjenje vaseg reportera da je upad samo 100 dinara, iako su po gradu kruzile informacije da ce biti bar 300, Bo je prokomentarisala- Tako su meni rekli da je cjena ovdje takva.

Kako sam usao unutra, iznenadjenje!- nema niti 20-tak ljudi, nevjerovatno prazno! Dal’ zbog lose reklame ili zbog glasina o cijeni karte, prostor je bio avetinjski prazan. Odmah mi je proslo kroz glavu “ako Bo bude uopste svirala ovo ce biti fenomenalno”. Naravno smjestivsi se za shank, tacno na mjesto gdje se i ranije “visilo” – da se sto bolje ocijeni svirka. Sacekalo se da pocne ovaj dogadjaj.

Sad, jedna mala digresija. Sjecam se koncerta Ramba negdje tamo ’96-te godine u klubu Queens u Pristini, gdje je bilo isto ovakvo prazno. Doticnog sam kasnije gledao gomilu puta, jer kad se nigdje nista ne desava, evo ga Rambo, pa onda ajde. U glavnom, taj njegov koncert iz Pristine, jeste definitivno najbolje izdanje u kojem sam ga gledao. Vjerovatno zbog malog broja gostiju izmedju izvodjaca i publike uspostavi se nekakav odnos u kojem svi uzivaju na neki cudno prijateljski nacin, za razliku kad je gomila ljudi prisutna. Dobro. Ajmo sad, Bo:

Svirka je krenula negdje oko ponoci, do tad se napunilo negdje do 50-tak ljudi. Pravi mali praznik u intimnoj atmosferi za odabrano drustvo. Bo prica svoju pricu, ljudi uzivaju, a pjesme takve da se nevjerovatno uklapaju u sredinu, radjajuci se tamo negdje na bini prostiruci se klubom, zavrsavaju u nasim glavama, preneseci taj licni duh sa albuma, ostavljaju utisak jos jace i bolje nego u nekoj drugoj prilici. Ovo sto se desilo ovo vece, jeste nesto tesko ponovljivo u karijeri bilo kojeg muzicara.

Uglavnom, Bo je osim dobro pozntih stvari svirala i tri nove, koje ce se naci na narednom izdanju i koje zvuce malo, ali samo malo zivlje i vedrije od ovih sa albuma “Mene treba ovaj grad bas ovakvu kakva sam sad”. DJ podrska precizna i tacna, bez greske kao i Bo sa svojom gitarom. Na kraju praznik za usi, jos jedna nagrada za malobrojnu prisutnu publiku – 10-minutna verzija (ako nije i duze trajala) – Ti si moj Vudu vrac, ostavila je poseban pecat za pamcenje ovom dozivljaju.

Sta reci na kraju. Definitivno najbolji koncert nekog domaceg benda/ autora u ovoj godini. Dogadjaj za pamcenje koji je preko gomile odgledanih koncerata preskocio medju pet najboljih u mom malom zivotu. Rijedak dogadjaj, pravi biser za pamcenje.